top of page
Search
  • Writer's pictureRoma Ro

Istog trena primio ju je za ruku i krenuli su prema izlaznim vratima.

Updated: Nov 28, 2021


23. dio

Eli je zazvonio mobitel. Uvijek ga je držala kraj sebe tako da ga može vidjeti kada je netko treba. Javila se, međutim od buke je slabo čula. Vidjela je da je zove Andreja.

-Molim! – rekla je.

-Ne znam gdje si tako dugo, molim te vrati se hitno.

-Ništa te ne čujem od ove buke, daj govori glasnije.

-Zvala je Rosana, rekla je da dođeš do direktora, nešto te treba.

-Evo me dolazim- vikala je Ela u mobitel.

Okrenula se prema Maxu koji je nešto pričao s Hrvojem. Smijali su se. Očito su imali puno toga zajedničkog.

-Max, moram se hitno vratiti u ured, sada su me zvali.

-Što se dogodilo?

-Ne bih ti znala reći, ništa nisam razumjela što mi je Andreja govorila osim da me Domagoj treba.

Istog trena primio ju je za ruku i krenuli su prema izlaznim vratima. Uz put je rekao Hrvoju da moraju sada ići jer su se već dugo zadržali. Probijali su se kroz gužvu u kafiću. Ubrzo su izašli vani i skoro trčeći krenuli natrag prema uredu. Međutim, nije joj pustio ruku, kao da je to normalno te su i dalje nastavili tako trčati. Nije joj smetalo, osjećaj je bio ugodan. No, u trenutku joj je kroz glavu prošla misao da to nije dobro. Ukoliko ih vide tako zajedno, sigurno će početi ogovaranje, a to joj je najmanje trebalo. Stala je zadihana. Na brzinu je pustila njegovu ruku.

-Što se dogodilo? – pitao je Max. Pogledao ju je u oči. Znao je da će tako najbolje vidjeti što joj se događa u glavi.

-Ništa, sve ok.

-Zašto si tako naglo stala, mislio sam da ti se žuri.

-Oh, nisam više mogla trčati u petama.

Nije bila uvjerljiva. Znala je da joj ne vjeruje. No, u ovom trenutku to nije bilo toliko važno. Više ju je mučilo to što nije znala što se događa na poslu. Zašto ju je direktor tako hitno trebao.

Max je bio tih. Kroz glavu mu je prolazilo stotinu misli. Nešto se dogodilo, a on nije znao što. Nije volio kada mu nisu bili svi konci u rukama. No, malo će se primiriti. U ovakvim situacijama najbolje je napraviti zatišje. To znači da treba čekati da vrijeme pokaže svoje. Šteta!- pomislio je- baš je krenulo sve dobro.

U zgradu su ušli mirnim korakom. Više nisu puno govorili.

-Hvala ti draga Ela što smo popili zajedno kavu. Nadam se da ćemo ponoviti izlazak još koji put!? Bilo mi je lijepo u tvom društvu.- osmjehnuo se prema njoj. -Vjeruj mi, ovo nije čista kurtoazija. – još je na brzinu nadodao.

-Hvala tebi, bilo je zaista lijepo i meni. – odgovorila je. Zastala je na trenutak prije nego što je nastavila s odgovorom.

-Vjerujem da hoćemo. – osmjehnula se prema njemu. Čula je sama sebe kako to govori i nije mogla vjerovati da je to izgovorila. Uostalom, zašto ne?- brzo je promislila. Stvarno joj je bilo ugodno. Max je bio zanimljiv sugovornik, razgovor mu je bio zanimljiv i nije bio ni u kojem slučaju naporan.

Prije nego su ušli u lift, ruku je stavio na uho, pokazujući da će se čuti telefonom. Više nije bilo razgovora, samo je na sebi osjećala njegov pogled. No, nije se više usudila okrenuti prema njemu. Ni sama nije znala zašto.







63 views0 comments

コメント


bottom of page