top of page
Search
  • Writer's pictureRoma Ro

Pričajući o svemu i svačemu, nisu ni primijetili kako im je vrijeme brzo prošlo.

Updated: Nov 22, 2021


22. dio

Pričajući o svemu i svačemu, nisu ni primijetili kako im je vrijeme brzo prošlo. Kako Max ne bi primijetio, Ela je kriomice pogledala na sat. Bilo joj je ugodno u njegovom društvu, ali već su se trebali vratiti na posao. Ne samo zato što ju je u uredu čekalo brdo toga što je trebala napraviti, nego i zato što ne smije ostaviti pogrešan dojam o sebi. Kao nikada do sada prihvatila je poziv za kavu od prve, tu sjedi s Maxom kao nekakva šiparica i izgleda kao da je nije briga za cijeli svijet. Zbog toga, mora hitno ovu kavu okončati. Na neki način bilo joj je krivo što ne smije ostati koliko joj se htjelo. Shvatila je da je zabrijala u krivom smjeru. Max je pričao o nečemu, više ga nije pažljivo slušala. Zbog žurbe da se vrati, koncentracija joj je pala na nulu. Dotakla ga je za ruku kako bi ga na trenutak zaustavila. Ni sama ne zna kakva je energija iz njegove ruke prešla na njenu. Polako se širila od prstiju, preko šake dalje u ruku. Nikada prije ovako nešto nije doživjela. Trgla se i pogledala ga ravno u oči. Smješkao se prema njoj. Njegove usne su se pomicale u ritmu govora, ali je osjećala da ju je pogledom milovao po licu. Baš u trenutku kada je otvorila usta da mu kaže kako moraju krenuti nazad, stvorio se iza Maxovih leđa mladić.

-Gledam iz daljine i ne mogu vjerovati svojim očima! Čovječe, jesi li to ti?- govorio je mladić naglas. Da mi je bilo tko rekao da ću te ovdje sresti, ne bih mu vjerovao. Oprostite šinjorina što sam ovako nepristojan i prekidam vaš razgovor, ali stvarno sam morao doći i javiti se.

U tom trenutku Max se okrenuo prema glasu koji je dolazio prema njemu. Nije mu bilo drago što se trenutak koji se maloprije dogodio između njega i Ele tako naprasno prekinuo. Pogledao je i vidio pred sobom Hrvoja. Samo je za jedan trenutak zastao, dok mu mozak nije proradio.

-Ej, Hrvoje!!! – uzviknuo je Max. Skroz se promijenio. Nije više bio uglađeni stranac koji zna sve manire ophođenja, nego se promijenio u mladog čovjeka koji se raduje nekome iz sveg srca što ga vidi. Ustao je sa stolice i zagrlio Hrvoja.

-Od kuda ti ovdje?

-Evo, svratio na kavu. Na faksu mi je sada malo veća pauza, nisam znao kuda ću i vidiš? A što mi je drago da sam te vidio!

-Ela, ovo je moj rođak Hrvoje – govorio je Max. Dopusti da te upoznam s njim.

-Drago mi je. – pružila je ruku prema Hrvoju.

-I meni je drago, Ela. – automatski je prihvatio pruženu ruku na pozdrav. Oprostite još jedanput što sam vam upao u sred razgovora.

-Sve je u redu.

-E sada moramo popiti nešto, što pijete?- na brzinu se okrenuo prema konobarici mašući joj rukom da dođe do njih.

-Hvala, stvarno nije potrebno. Već smo se dugo zadržali ovdje i bili smo na odlasku.

-Ma samo jedno piće na brzinu. Ne mogu vas sada pustiti tek tako da odete. Znate li Vi gospodična da je meni Max poput brata? Kad vam kažem, to mi je od tetke rođak. Zato Vas molim za samo malo vremena.

Max ju je promatrao. Pustio je da ona odluči što će biti, hoće li ostati ili otići. Nije htio da se osjeti nagovarana.

-Dobro – rekla je. Ali stvarno samo kratko, jer se moramo vratiti na posao.







67 views0 comments

Comments


bottom of page