top of page
Search
  • Writer's pictureRoma Ro

Priznala je sama sebi da je od jučer pomalo mislila na Maxa.

Updated: Nov 7, 2021


20. dio

-Ne znam što mi se dogodilo- govorila je Ela na mobitel.

-Ne mogu vjerovati- čuo se glas s druge strane.

-Kada ti ozbiljno kažem, čovjek se pojavio niotkuda dok sam plivala. Buf!!! Draga ovo nije normalno, nestvarno.

-Vidjela sam ga jučer na hodniku. Sve ženske oči iz open office bile su usmjerene prema njemu. Kada ti kažem, uživao je u tome.

-Ma daj Rosana, od svih maca koje rade u firmi, baš je mene izabrao i pozvao na kavu. Nije mi to jasno, moram ti iskreno reći.

-Zašto se čudiš tome? Ako ti ne vidiš da te muškarci gledaju, vidimo mi oko tebe.

-Da baš mene, ne znam zbog čega?

-Draga, očito postoji dobar razlog. Molim te pogledaj se malo bolje u ogledalo.

-Mislim da sam pogriješila. Znaš dobro moje pravilo, ne miješaj se ni sa kim u firmi. Samo posao.

-Ok, ali to je samo kava. Normalno je da se ljudi upoznaju.- Ela je čula s druge strane žice kako se Rosana smijulji.

-Ne rugaj mi se.

-Ma daj Ela, samo se dobro zabavljam. Hej, hoćeš mi reći gdje ste se dogovorili naći?

-Ne dolazi u obzir, maco!!!! Ne budeš me došla uhoditi!!!

-Znaš da ćemo te Andreja i ja pronaći, zato mi lijepo reci kao frendici, gdje i kada???

-Ne dolazi u obzir. A s obzirom da mladi gospon nije rekao gdje idemo, sve i da hoću ne mogu ti reći.

-Dobro, dobro, nemoj se odmah ljutiti na mene. Znaš da se šalim. I tako ćeš mi ispričati poslije toga. Lijepo se provedi, porazgovaraj i uživaj. Čovjek je novi, kako je rekao i sigurno je da mu treba društvo. Jedna kavica ništa ne znači u životu, a može biti i puno toga. Samo sam ti već prije rekla kako sam načula, da je dečko svoj i da se pripaziš. No, nisi od jučer.

-Znaš da se ne ljutim na tebe, ne znam zašto sam ovako nervozna. Jednostavno sam izgubila koncentraciju i na poslu nisam toliko efikasna koliko sam navikla. Ustvari, proradila mi je znatiželja i izašla sam iz kolotečine.

-Mislim da se ja sada moram vratiti u moju kolotečinu, jer mi se upravo zagužvalo u uredu. Šaljem pusu i čujemo se. Nemoj me prepustiti znatiželji, jer ću umrijeti. Dakle, zovi odmah čim budeš mogla.

-Čujemo se, rekla je Ela brzo i prekinula vezu.

Ni sama nije znala zašto se od jučer ovako ponašala. Što se više bližio trenutak „kavice“, to je postajala sve nervoznija. Osjećala je kako je Max, kako je rekao da se zove, u njoj posijao nemir. A s druge strane, znatiželja joj je radila sto na sat. Ma što joj može biti. Ništa. Ako joj se ne bude sviđalo njegovo društvo, naći će već neku izliku da skrati druženje i vratiti će se na posao. Pa nije više mala beba. Uzela je torbu u ruku i krenula van.

-Ej, Andreja, idem ja sada. Brzo se vraćam. Hoćeš da ti nešto donesem iz vani za jesti?!

-Hvala ti, ne treba, sve sam si donijela. Dobro se zabavi- rekla je sa smiješkom na licu.

-Nadam se da hoću – rekla je i otišla. Brzo se spustila u prizemlje.

Danas, negdje oko pola deset, zazvonio joj je mobitel. Vidjela je na zaslonu ime i na trenutak se ukočila. Pomislila je da se ne javi, ali od te ideje brzo je odustala. Ako se ne javi sada, zvati će je ponovo i ništa nije učinila. Priznala je sama sebi da je od jučer pomalo mislila na Maxa. No, nekako joj se činilo da je ipak neće zvati. Greška. Razgovor je trajao kratko i na brzinu su se dogovorili da se nađu na ulazu ispred zgrade u podne. Nije joj dao priliku da otkaže druženje. Napravio je to tako da se ni sama nije snašla. I evo je sada tu. Izašla je kroz vrata, napravila nekoliko koraka i pogledala oko sebe.

-Drago mi je da se nisi predomislila- čula je glas iza sebe. Osjetila je kako ju je neko dotaknuo za rame i okrenula se u tom smjeru. Bio je to Max. Vidjela njegovo nasmiješeno lice.

-Bog i tebi- odgovorila mu je.

-Draga Ela, zaista sam neizmjerno sretan što si tu… Imaš li neku želju kamo bismo mogli poći ili te ja mogu odvesti u nepoznato?

-U nepoznato? Ha! Mislim da ćemo ipak završiti negdje u blizini. Tu ima jedan lijepi kafić koji ima dobru kavu, možemo tamo. Pokazala je rukom u smjeru u kojem bi trebali krenuti.

-Tvoja želja meni zapovijed. Spretno ju je primio pod ruku i tako nastavio hodati s njom u pokazanom smjeru.







65 views0 comments

コメント


bottom of page