top of page
Search
  • Writer's pictureRoma Ro

Svaki put kada bi pogledala kroz prozor, voljela je ono što je vidjela.

Updated: Dec 5, 2021


24. dio

Dok je hodala hodnikom prema direktorovom uredu, obavila je brzinski razgovor sa Andrejom, koja joj je objasnila situaciju. Sad je bila puno mirnija. Nije izgledalo ništa strašno. Posao je bio pod kontrolom i što god da je u pitanju, nije joj se činilo da bi moglo biti strašno.

Kada je došla vidjela je da Rosana nije bila sama. Samo ju je kratko pozdravila i stala sa strane. Čekala je da joj da nekakav signal što da napravi. Shvatila je da su ovi ljudi na odlasku. Nevidljivom gestom za strance, dala joj je znak da može ući kod Domagoja.

Pokucala je na vrata i potom ih otvorila. Zastala je na trenutak, no čula je iznutra glas kako joj govori da uđe slobodno.

-Dobar dan, trebali ste me direktore?

-Dobar dan Ela, baš dobro da ste došli. Sjednite molim Vas, samo jedan trenutak da završim ovo kako mi ne bi pobjegla misao iz glave.

Sjela je preko puta njega i mirno čekala. Pogledala je, po ne zna koji put okolo po uredu i bila ponovo i ponovo oduševljena uređenjem prostora. Ovaj ured joj je bio najljepši. Pričali su da je sada ured predsjednika Uprave uređen fantastično, ali njega nije vidjela. Tako da je njoj ovo mjesto u ovoj zgradi bilo fenomenalno. Pogled mu je bio na strani zgrade koji je gledao prema gornjem gradu i Sljemenu. Svaki put kada bi pogledala kroz prozor, voljela je ono što je vidjela. I baš svaki put joj se činilo da vidi nešto što još nije vidjela. Fascinirali su je pojedini dijelovi grada. Pogledom bi tražila njoj poznate ulice, zgrade i mjesta. Mogla bi se istog trenutka u mislima prebaciti tamo i uživati. Ali sada nije bio trenutak za to.

-Oprosti na čekanju, gotov sam.

-Sve u redu, razumijem. I sama volim završiti, kako se kaže, započetu misao.

-Preći ću odmah na bit stvari. Danas sam bio na sastanku gore u Upravi i raspravljali smo o poslu za koji smo vezani uz Ameriku. Ela, vi ste upoznati s našim poslovanjem koje je vezano za tu zemlju, a pogotovo od kada nam je došao novi predsjednik Uprave. Evo, prošlo je neko vrijeme od kada smo govorili da ćete trebati ponovo poći na put. Iskreno, bio sam Vas poštedio od zadnjeg puta. Vjerujem da znate kako sam poslao Ivanku (zagonetno se nasmiješio) na zadnje putovanje na koje ste trebali ići. Rosana mi je rekla da ste bili ovdje i da ste me htjeli vidjeti. Međutim, tada nisam bio slobodan, te mi je ona rekla za Vašu molbu da vas ne šaljem jedno vrijeme nikuda. No, sada je situacija iznimna. Znam i sam da ste ove godine puno putovali, ali iskreno, ovo je jako važno i molim Vas da me razumijete.

Slušala je. I opet je počeo s njenim putovanjima. Mislila je kako se to jedno vrijeme neće događati. Baš je bilo krenulo dobro. Ali, evo ga. Ponovo. Za trenutak je zauzela borbeni stav, htjela ga je prekinuti na samom početku. Baš u trenutku kada je otvorila usta da će ga prekinuti, do svijesti su joj došle njegove zadnje riječi.

-Osobno sam predložio Vas. Predsjednik je prvo pomislio da idete sami, no onda se u zadnji trenutak predomislio i rekao da će ići i on. I tako, na žalost, ovaj put neću poći s Vama.







86 views1 comment

1 comentário


svetlana momcilovic
svetlana momcilovic
29 de nov. de 2021

Zanimljivo i pitko docarano stivo. Volim ovaj stil pripovedanja.

Curtir
bottom of page