top of page
Search
  • Writer's pictureRoma Ro

Tina je sjedila zamišljeno u svojoj sobi. Već duže vremena nešto ju je mučilo.

Updated: Aug 30, 2021


10. dio

Tina je sjedila zamišljeno u svojoj sobi. Već duže vremena nešto ju je mučilo. No, ni sama nije mogla razabrati što je to. Još od onog dana kada su svi zajedno sjedili na Cvjetnjaku u njoj se probudio neki crv sumnje i nemir. Hrvoje se nekako čudno ponašao od trenutka kada se pojavila Matina cura Kate sa svojom prijateljicom. Imala je osjećaj kao da je zanijemio kada ih je ugledao i da više nekako nije bio svoj. Cijelo vrijeme je bio napet, više se nije smijao i samo je ispod oka promatrao sve prisutne. Kao da je očekivao da će se nešto desiti, ali sve je bilo nekako u redu. Još su neko vrijeme sjedili i pričali, dok se u jednom trenutku nije naglo digao i rekao kako mora poći, jer nešto mora obaviti. Brzo je uzela svoj ruksak u ruke i trčkarala za njim po ulici kako bi održala korak s njim. Tek je na trenutak stao kada je došao na Trg bana Jelačića. Ovlaš ju je poljubio, promrmljao kako ide jer mu je došao tramvaj i da se čuju telefonom. Od tada, kao da ju je neko vrijeme izbjegavao. Redovito su se čuli na telefon, ali izlasci su se razrijedili. Opravdanje mu je bilo da ima previše obaveza na fakultetu, kako mora učiti jer su ispitni rokovi krenuli. A još uz sve to, sport mu je oduzimao puno vremena.

Iz razmišljanja ju je trgnula zvonjava mobitela. Skočila je na noge da ga potraži. Gdje li ga je samo ostavila? Zvuk je dolazio negdje iz daljine. Krenula je prema dnevnoj sobi. U susret joj je dolazila Dora.

-Pa dobro, gdje si ti? Što ti ja moram nositi telefon? Kako si ga samo mogla ovdje ostaviti?!?

-Nisi se trebala truditi, sama bih ga pronašla.

-Ah, opet te zove ona tvoja ružna prijateljica.

-Dora, molim te da mi daš mobitel i nije potrebno da mi najavljuješ moje pozive.

-Koje si ti razmaženo derište!!!

-Baš se prava javila. Hoćeš li me opet tužakati mome ocu kakva sam prema tebi? Znaš, moram biti iskrena i priznati ti da mi s vremenom, što si duže u našoj kući, sve više ideš na živce.- nervozno joj je Tina odgovorila.

-Ovo sa živcima je obostrano. Uskoro će ovo biti zvanično i moja kuća, draga moja kćerkice.

-Samo se nadaj!

-O?! Vidim da si uznemirena. No, što ti ja mogu. Ono što mora biti, bit će.

-Točno tako, a to je da ćeš ti kad-tad otprhnuti s ovog mjesta. Ovo neće nikada biti tvoj dom.

-To ćemo još vidjeti- rekla je Dora i naglo se okrenula na peti svojih kućnih šlapica i otišla prema terasi koja se nalazila u zadnjem dijelu dvorišta.

Taj dio iza kuće bio je prekrasno uređen. Otac je dao napraviti bazen u kojem su se kupali preko ljeta dok još ne bi otišli na more. Dao je urediti staze s puno prekrasnog cvijeća. Tu i tamo se nalazila koja ležaljka u sjeni. Svatko tko je želio mir i osamu, tu je sve mogao pronaći. Tako mirno je bilo sve dok se jednog dana nije Dora uselila k njima u kuću. Za Tinu je to bila velika promjena, ali otac je tako želio. Govorio je da ga Dora čini sretnim, da ga je ljubav prema njoj skroz, kako on to kaže, „osvježila“. I što je onda ona više mogla. Bar za sada.







103 views1 comment

1 Comment


ana.macak97
Aug 24, 2021

Da li je ovo kraj ili će biti narednih poglavlja? Predivna priča, kupila me od prvog dela ❤️❤️

Like
bottom of page