top of page
Search
  • Writer's pictureRoma Ro

Ušli su u kafić zajedno, s osmijehom na licu. Razgovor je tekao kao da se već sto godina poznaju.

Updated: Nov 14, 2021


21. dio

Pričom o svakodnevnim zbivanjima došli su do kafića. Otvorio je vrata i ušao pridržavajući vrata kako bi ona nesmetano ušla. Zapljusnuo ih je žamor koji je vladao unutra. Glazba je svirala, čula se Nina Badrić kako pjeva svoje Čarobno jutro. Ušli su u kafić zajedno, s osmijehom na licu. Razgovor je tekao kao da se već sto godina poznaju. Max je bio pravi. Nije joj dopustio da se ni u jednom trenutku osjeća nelagodno. Kafić je bio pun. Sve je bilo puno mladih ljudi. Vjerojatno je bila pauza na obližnjem fakultetu.

Pogledao je u oči i kroz buku pitao želi li da odu nekamo drugdje. Zanijekala je glavom. Spretno ju je primio za ruku i povukao za sobom prema stolu kraj prozora gdje se upravo jedno bučno društvo dizalo.

-Što kažeš, hoće li ovdje biti dobro?

-Savršeno! – reče Ela. Nije moglo ispasti bolje. U ovoj gužvi odmah stol, baš imamo sreće.

Nisu se još dobro ni smjestili, a kraj njih je stajala mlada konobarica s osmijehom na licu. Nije skidala oči s Maxa.

-Što želite popiti?

-Reci draga Ela, što ćeš piti, što voliš?! Kavu, kapučino ili nešto drugo? – brzo je preuzeo riječ od konobarice.

-Kapučino i čašu vode.

-Meni donesite jednu kratku kavu bez ičega.

Brzo je okrenuo glavu prema Eli i nastavio pričati.

-Hvala ti do neba što si sada ovdje sa mnom. Baš mi je trebao mali odmor od one gužve gore na poslu. Danas je baš neki ludi dan. Od jutra mi je gužva. Telefoni se nisu zaustavljali zvoniti. Nadam se da je tebi dan bio zanimljiviji.

-Sve je ok – kratko je odgovorila. Nikada nije pričala o poslu s ljudima koje nije dobro poznavala. Uvijek je bila na oprezu.

Max je odmah primijetio da ovo nije dobra tema za razgovor. Nagnuo se preko stola prema njoj. Nasmiješio se.

-Ovdje je takva buka, moram se približiti da te čujem. Prvi put sam ovdje, sviđa mi se. Nekako je dobar ritam ovdje. Što ti kažeš?

-Da i meni se sviđa. Iskreno, prvi put sam ovdje.

-Inače, gdje idete na kavu kada ste na pauzi?

-Ne sjećam se kada sam izašla ovako na kavu za vrijeme radnog vremena. Danas su me u uredu čudno pogledali kada sam rekla da izlazim na kratko.

-Jesi li im rekla kamo ideš? Kada sam ja izlazio, naša tajnica Ljiljana, sigurno je znaš, čudno me je pogledala. Još čudnije je bilo kada joj ništa nisam rekao kamo idem, nego samo da se vraćam brzo. Jedva sam prikrio smijeh koji me je primio.

-Nisam- brzo je slagala. Kako mu može reći da je sve ispričala Andreji. On bi sve krivo razumio.

-I ja sam rekla kako se brzo vraćam i nisu imali vremena više ništa pitati, jer sam nestala u vidu magle. No, mislim da ova kava neće ostati dugo tajna. Ne znam jesi li primijetio kako nas tamo s onoga kraja uporno gledaju kolegice i kolege.

-Iskreno, ne poznajem još puno ljudi iz firme. Već sam ti rekao kako mi je neizmjerno drago što si ovdje danas sa mnom. Koga briga, pa možemo popiti kavu.

-Ne brini, navikla sam. I meni je drago što sam tu. Ne znam kako si me jučer na brzinu nagovorio na kavu, jer nemam naviku samo tako prihvatiti poziv nepoznate osobe.

-Mislim da je to bila sudbina -reče Max.

U istom trenutku su se nasmijali.

Konobarica koja im je nosila kavu ljubomorno ih je promatrala. Nakon tako dugo vremena u kafiću se pojavi takav poseban lik i gleda samo u komada ispred sebe. A na prvi pogled nije joj tako izgledao. Primijetila ga je odmah s vrata dok je ušao u kafić. Dala bi ruku u vatru da je skroz drugačiji nego ono za što se prodaje. Mogla ih je odmah prepoznati.







59 views0 comments

Comentários


bottom of page