GODIŠNJICA BRAKA – ZAUVIJEK I POSLIJE

Već duže vremena nekako mi se po glavi vrzma tema godišnjice braka. Nedavno je moja prijateljica slavila godišnjicu braka sva sretna i vesela. Sama pozitiva. Kako je to lijepo! Još su jako zaljubljeni, ne treba im nitko, putuju sami i slave svoju ljubav. Zapravo, nakon ne znam ni sama koliko godina njihova braka,  ljubav je još tu.
I tako je pokrenula ovu kratku priču.
Po glavi mi se vrzma stotinu pitanja. Je li vaša godišnjica braka ove godine obična ili neobična. Neka bitnija brojka? Što ste stariji, naravno vaša priča o godišnjicama braka ima više listova. Sjećate li se prve? Sedme? Kažu da je za brak ta godina katastrofa? Zašto? Tko bi to znao? Ili ste na samom  početku? Puni ste iščekivanja. Prekrasno.
Možemo li zamisliti brak kao neku vrstu plesa? Za sami početak našeg zajedničkog života svi mi prvo otplešemo ples u ritmu valcera. Nama lijepi, najlješi. Netko to napravi dobro, netko eto tako. Život je pred njima. I svi smo nekako sretni, osmijeh nam je na licima i ne mislimo na one druge plesove koji postoje i koji slijede. Tada smo svi još samo ushićeni. No, nakon određenog vremena počinju se plesati ti drugi plesovi.
Svaki par ima neki svoj redoslijed i ritam.
Uostalom, svi vi koji ste oženjeni znate kako je to kod vas išlo.
Jako smo zaljubljeni, pogledi su nam uvijek nježni, mazni, tepamo si do iznemoglosti, nadimci su nam čista pozitiva. Eto, tako je uvijek u početku. Ti si moj cvjetić, moj tigrić, moj..., moj..., moj... 
Što mislite koji je to ples? Isto tako sa druge strane dobivamo potvrde ljubavi... 
I tako prođe prva godišnjica braka.
Meni je vrijeme „Paso Dobla“ nekako izvrsno, ali u isto vrijeme i neizmjerno teško. Prvo nam se čini kako je to zapravo neki drugi ples, ali sjetite se kako ples zapravo počinje. Rijetko će vam tko reći kako nikada nije čuo za njega. I da je taj ples strastven i prekrasan. Da, a zašto? Jer je fascinantan. Njih dvoje plešu, gledamo gotovo pretjeran ponos, odlučnost i eleganciju. Opet, s druge strane plesačica drži udaljenost i brzinu. U tom plesu plesač je toreador, plesačica se oko njega vrti kao neizostavan crveni plašt, a sve to u zamišljenoj borbi protiv bika.  Ples pun strasti, nadmetanja, ranjivosti... 
Ali i opasnosti. Znate li tko je bio vaš bik ili je upravo možda netko sada???
Ako vas je bik pobijedio, ispali ste iz igre. Nažalost ili nekome na sreću. Kako se uzme i iz kojeg kuta se gleda. Ili ste pak vi usmrtili bika? Ako jeste, dobro. Samo se nemojte opustiti.
Doći će drugi, budite spremni da prebrodite sve nedaće.
Koja vam je godišnjica braka? Koji ples plešete? Jeste li stigli ili ste propustili ono: „A sada dame biraju“.
Osjećate li kako se sve mijenja?
Nadam se da još niste stigli do sentiša. A ako jeste, ništa zato. Jer svi smo mi jednom davno s nekim plesali sentiš dok još nije bilo obveza, brzine života, nedaća.
Sjećate li se: „Ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines...“ 
I bilo je lijepo. Zašto vam onda ne bi bilo i sada? Uživajte!
Na kraju svima želim sretnu godišnjicu braka, bez obzira na ples i ritam uz koji plešete!!!